Spontano nikao među krimejskim radnicima u nemirnoj 1919 godini, "Orijent" je uskoro prigrljen u Sušaku i ostalom dijelu Hrvatskog primorja, te na području Zagrebačkog nogometnog podsaveza, kao rado viđeni gost i privlačni nogometni partner. Ubrzo je stekao poularnost i u bližem dijelu Italije, a naročito u Slovenskom primorju, Dalmaciji i Sloveniji, noseći se s protivnicima uvijek borbeno i fair.

Dva do tri mjeseca po svršetku prvog svjetskog rata u Sušaku su djelovala dva nogometna kolektiva- sušačka "Viktorija" i trsatska "Slavija". Bravar Roko Ladišić, mesarski pomoćnik Franjo Matković ("Fran kitara") i mesar Pere Spicijerić odlućili su tada da na Krimeji osnuju nogometni klub. Matković je u devet navrata putovao parobrodom "Karpatia" u Ameriku i u nekoj stranoj luci vidio parobrod imenom "Orijent", pa je prilikom osnivanja kluba predložio da klub nosi to zvučno ime, što je i prihvaćeno. O tome Fran priča: "Ja san rekal, neka bude "Orijent", i-bil je "Orijent"!
Ubrzo je klub imao 200-300 članova. Upis je izvršen obilaženjem kuća. Domaćica Tina Godina sašila je crvene košulje i bijele gaćice. Tako je određena i prva i sadašnja klupska boja.
Kvalifikacionu utakmicu za upis u Zagrebački nogometni podsavez klub je odigrao s "Viktorijom" koja je već i prije prvog svjetskog rata u svojim redovima imala najbolje igraće u Sušaku.
Prvu utakmicu izvan Sušaka "Orijent" je igrao 25.06.1922 u Gospiću, gdje je pobijedio tamošnjeg "Građanskog" s 8:1. U prvoj momčadi "Orijenta" igrali su stolar Slavko Pilepić, mesar Pere Spicijerić, lučki radnik Francele Malovac, ličilac Drago Marač, lučki radnik Pepo Dolušić, bravar Roko Ladišić i drugi.
U klubu se tada okupljala u prvom redu radnička, a kasnije i đačka omladina. Troškove putovanja u to vrijeme snosili su sami igraći, kao i troškove prehrane, a redovito su se vozili kamionom ili vlakom. U Čakovec se naprimjer polazilo kamionom iz Sušaka u subotu navećer, a u nedjelju se igrala utakmica. Bila su to putovanja karakteristična po samoprijegoru i lišavanju igrača, kod kojih nije postojao nikakav komfor, a putovalo se u Križevce, Bjelovar, Sisak, Zagreb, Karlovac, Varaždin, Čakovec, Ljubljanu, Maribor, pa u Italiju - u Gradišku, Trst, Monfalcone, Udine itd
Pekar Ivan Maračić zainteresirao se 1920. godine za teren na kome se i danas nalazi igralište na Krimeji. Najprije se igralo na gimnazijskom trgu u Sušaku, na Kantridi, na tzv Brajdi u Martinščici (pod kamenolom) i neko vrijeme preko puta sadašnjeg igrališta na Krimeji.
Vlasnik neravnog zemljišta na Krimeji (s nagibnom razlikom od 1,5m između sjeveroistočnog i zapadnog dijela) na kojem je bila zasađena loza, a djelomićno uređeni vrtovi, bio je Blečić. Sedamdeset i četiri akcionera čiji je predsjednik bio mesar Rikardo Lukež, otkupilo je po 4000 lira akcije u ukupnom iznosu od 296 000 lira, pa se prišlo niveliranju i uređenju igrališta. Stalno su radila četiri čovjeka. Danju bi razgrtali i ravnali materijal, što bi ga dobrovoljnim radom, uglavnom prethodnih večeri, nanijeli članovi i prijatelji kluba. To je bio jedini način kojim se moglo doći do igrališta. Oruđe, tračnice i vagoneti za prijevoz materijala bili su "Orijentu " dani na upotrebu besplatno. Prvi kupci akcija bili obrtnici Ivan Godina, Nino Maračić, Rikardo Lukež i Marijan Matešić.
Kasnije su akcije otkupili vinarski trgovac Viktor hreljanović i klub "Orijent. Klub je naknadno prodao Hreljanoviću svoje akcije, pa je ovaj postao jedinim vlasnikom terena. Otvorenje igrališta obavljeno je 20.05.1923. uz veliku svečanost uz gostovanje zagrebačkog "Hrvatskog akadamskog sportskog kluba" (HAŠK), koji je tom priliko pobijedio "Orijenta" s 1:0

Preneseno iz knjige "POLA STOLJEĆA "ORIJENTA" 1919-1969"


"SPOMEN KNJIGA ZNP-A" 1919-1929. DONOSI:

Športski klub "Orijent"-Sušak. Pored JŠK " Viktorije" na Sušaku koji je postojao i prije rata, 1918-1919 godine osnovan je i športski klub "Orijent" Već 1919 godine klub prestaje sa svakim djelovanjem jer su talijanske vlasti te godine na Sušaku branile svako športsko djelovanje. Tek polovicom 1921 godine mogao je klub opet da nastavi sa svojim radom, pa već naredne godine gradi svoje vlastito igralište koje dovršuje u godini 1923 zaslugom Maračić Ivana, Ladišić Roka i ostalih sušačkih sportaša.
Kad je "Viktorija" raspustila svoju nogometnu sekciju, a klubovi se "Frankopan i "Slavija" raziđoše, ostao je " Orijent" jedini klub koji je gajio nogomet na Sušaku. Kao takav odigrao je priličan broj internacionalnih utakmica sa obližnjim riječkim klubovima u kojim je susretima u većini slučajeva ostao pobjednikom. U godini 1923 odnosi prelazni pokal bankovnih činovnika na Sušaku, a malo zatim tuće prvaka Rijeke sa 2:1 na terenu SC "Gloria" (Rijeka)

PRENESENO IZ KNJIGE "POLA STOLJEĆA " ORIJENTA" 1919-1969"

Evo još nekoliko zanimljivih zapisa iz povijesnih dana:

VIKTORIJA-ORIJENT 6:0 utakmica odigrana 1919 godine.
"Primorske novine" donose da " mlada momčad Orijenta vrlo dobro napreduje u par mjeseci opstanka, a premoć Viktorije došla je do izražaja u drugom dijelu igre kad su novajlije bili iscrpljeni" OVO UZIMAMO ZA PRVI ORIJENTOV JAVNI NASTUP.

ORIJENT-SLAVIJA 6:1
ORIJENT-VIKTORIJA 2:0
Utakmice odigrane 1922 godine. Bile su to utakmice ZA PRVI POKAL U SUŠAKU kojeg su darovali bankovni činivnici. Orijentu je pokal predao čuveni Viktorijin organizator, osnivač i rekorder Rudi Reš. TO JE PRVI ORIJENTOV OSVOJENI POKAL.

3.10. i 17.10. 1922 godine odigravaju se prve utakmice na igralištu na Krimeji, koje su Orijentovi članovi marljivim radom pripremili na terenu gdje su do tada bili vinogradi.

ORIJENT-HAJDUK 2:3 Utakmica odigrana 1923 godine.
13.05.1923 na Krimeji, prvo gostovanje splitskog Hajduka u Sušaku. Hajduk je predvodio igru kratkih pasova. Sudio je Luka Kaliterna. Izvjestilac navodi da je bio dvanaesti čovjek Hajduka. Opravdanja su kako vidimo u nogometu svuda tradicionalno podjednaka.

HAŠK-ORIJENT 1:0 20.05.1923 godine OTVORENJE IGRALIŠTA NA KRIMEJI. Opet sudac Fabris ocijenjen kao "pristran". Zagrepčani su bili prvaci Jugoslavije.

ORIJENT-CS JUVENTUS ENEO 4:2 Utakmica odigrana 21.01.1923 na Krimeji. Kod Orijenta dobar jedini Fran Matković

ORIJENT-FIUME 0:0 odigrano 1924 godine
Utakmica prekinuta u 75 minuti zbog jedanesterca.Sudac Pađen.

UDINESE-ORIJENT 2:2
12.04.1925 godine gostovanje Orijenta u Udinama bilo je vrlo uspješno, sudio je odlični Miani, izvanredno je igrao vratar Orijenta razmo Vošnig, koji je nekoliko godina igrao rlo uspješno u sarajevu (Hajduk) i bio vrlo popularan pod imenom "crni mačak" Ekipa je bila satavljena od Razma Vošniga, Tona i Mavra Stipčića, Hajdina Matrljana, Margitića, Ivića Marča, Rudija, Bratoša, Anta i Vazmića Mraka. Vođa puta Albin kauzlarić. To je ona ekipa koja je jednim velikim taksijem Grattonija (15 ljudi) putovala od Matulja do Udina, popila juhu i pošla na igralište.

ORIJENT-US TRIESTINA 4:3
Utakmica odigrana 25.01.1925 na Krimeji, malo gledalaca.

ORIJENT-HAJDUK 0:8
27.08.1930 gostovao je u Sušaku tadašnji prvak države splitski "majstor s mora" i privukao na Krimeju rekordan broj gledalaca. To je bilo "Hajdukovo" drugo gostovanje u Sušaku poslije 1 svjetskog rata. "Orijentov" vratar Renato (Moro) Brozičević bio je ozlijeđen u saobračajnoj nesreći, pa smo posudili dobrog vratara Jovanovića iz RŠK "Triglava" iz Vežice koji je imao veliku tremu. Do tada, niti ikada poslije, "Orijent" nije doživio takav debakl, 0:8.
Navećer je bila vrtna zabava, ali nikome nije bilo stalo do veselja. Malodušnost, koja je zahvatila igrače u samom početku igre i nemogučnost sređenja u pravi čas, osvetila se tim velikim porazom.

ORIJENT-EAGLE 6:5 Odigrano 1930 godine
"Orijent" je često igrao s momčadima engleske ratne mornarice, koja je s nekim svojim jedinicama posjećivala obale Jadrana. Tako je 1930g igrao s ekipom nosača aviona "Eagle", koja se predstavila kao odlično uigrana momčad s posebno dobrim krilima. Englezi su zaigrali uz pomoć jake bure i za 45 minuta postigli ništa manje nego 5 zgoditaka. 5:0 za protivnika, i to na Krimeji u jednom poluvremenu!
Konsternacija među igračima i simpatizerima bila je neposredna i jaka. Nestala je međutim, čim smo nakon odmora izašli na teren.Udarci s ugla, pogotovo ako ih je izvodio Šurdonja, bili su gotovo uvijek golovi, a općenito su naši momci u korištenju bure bili pravi majstori. Tada golovi s udaljenosti 30 ili 40 metara nisu na Krimeji bili nikakva naročita senzacija. S velikim poletom uspjeli smo Englezima dati u drugom dijelu igre 6 golova i tako gotov poraz pretvoriti u vrijednu pobjedu. Postigli smo to primjernom požrtvovnošću, samopouzdanjem i voljom.

VIKTORIJA-ORIJENT 3:2
Odigrano 08.07.1934g.
Kobna utakmica prekinuta u 77minuti. Orijent je premoćan u 1 poluvremenu. Viktorija je povela po Marinčiću 1:0, zgoditkom koga je komentator u novinama ocijenio nepravilnim zbog offsida. Izjednačio je Dobrijević. Vinkić Mikuličić poveo je loptu sa samog centra i postigao 2:1 za Orijent. Negovetić je izjednačio na 2:2 (iz offsida??) iz slobodnog udarca. Zatim je isti igrač lijepim poluvisokim udarcem postigao 3:2 za Viktoriju. Reklamiran je offside i došlo je do prekida utakmice koju je slabo vodio sudac Lepac iz Zagreba. Štampa je žestoko, ali opravdano napala suca. Orijent se žalio ZNP-u, Viktorija također. Među klubovima došlo je do pravog raskola, debata i polemika. ZNP je odredio da se odigra preostalih 13 minuta igre pod vodstvom istog suca Lepca.
Do toga nije došlo jer je Lepac na utakmicu zakasnio, navodno namjerno odveden na kupanje od jednog nezvanog i "samoinicijativnog" Orijentovog simpatizera. Tada je ZNP odredio novu utakmicu, kao što čemo vidjeti kasnije.

1936 godine Općina je planirala da tribine i ostale uređaje dovrši najesen "da na igralištu bude mjesta za 7000 promatrača (?), da se izgradi jednokatna zgrada sa stanom za čuvara igrališta, prostorijama za inspektore policije, sanitetskim čvorom, tribinama iz drva na betonskoj podlozi, na kojima bi se smjestilo 900 osoba, od toga 300 mjesta bi bilo natkriveno". Sve to uz trošak od 1,500 000 dinara.
Župa predviđa da bi prvenstvo počelo 3.05. Međutim, zamisao općine ostvarena je samo djelomično. Broj od 7000 gledalaca na igralištu bila je nečija fantazija.

PRO DALMAZIA-ORIJENT 1:1
Utakmica odigrana 1938g. Vedro raspoloženje pratilo je "orijentaše" 1938g na putu u Zadar, koji je tada bio pod okupacijom Italije. Putovanje u drevni hrvatski, dalmatinski grad bilo je tada upravo senzacionalni događaj. Doček, boravak i ispračaj brojne "orijentove" ekspedicije bio je po službenim talijanskim predstavnicima izvanredno kontroliran, pažljiv i srdačan, a naročiti doživljaj predstavljalo je to za naše sunarodnjake u gradu i okolici, što je samo po sebi i razumljivo."Orijent" je bio primljen s naročitim oduševljenjem. Odlična zadarska "Pro Dalmazia" nije uspjela pobijediti Sušačane, omjer je bi neodlučen-1:1. Zgoditak za "Orijent" postigao je Jordan Foser. Na povratku je zavladalo jako jugo, pa je od cijele ekspedicije samo nekoliko osoba bilo pošteđeno od morske bolesti a jedan je funkcioner uspio "konzumiranog" brancina od kilogram i pol vratiti moru, i to u dvije faze svojih žestokih muka.

Svaka cast majstore...ovo se zove ljubav prema klubu!

Hvala, malo truda i sve se može napraviti.

I pive i pive