|
Spontano nikao među krimejskim radnicima u nemirnoj 1919 godini, "Orijent" je uskoro prigrljen u Sušaku i ostalom dijelu Hrvatskog primorja, te na području Zagrebačkog nogometnog podsaveza, kao rado viđeni gost i privlačni nogometni partner. Ubrzo je stekao poularnost i u bližem dijelu Italije, a naročito u Slovenskom primorju, Dalmaciji i Sloveniji, noseći se s protivnicima uvijek borbeno i fair.
Dva do tri mjeseca po svršetku prvog svjetskog rata u Sušaku su djelovala dva nogometna kolektiva- sušačka "Viktorija" i trsatska "Slavija". Bravar Roko Ladišić, mesarski pomoćnik Franjo Matković ("Fran kitara") i mesar Pere Spicijerić odlućili su tada da na Krimeji osnuju nogometni klub. Matković je u devet navrata putovao parobrodom "Karpatia" u Ameriku i u nekoj stranoj luci vidio parobrod imenom "Orijent", pa je prilikom osnivanja kluba predložio da klub nosi to zvučno ime, što je i prihvaćeno. O tome Fran priča: "Ja san rekal, neka bude "Orijent", i-bil je "Orijent"!
Ubrzo je klub imao 200-300 članova. Upis je izvršen obilaženjem kuća. Domaćica Tina Godina sašila je crvene košulje i bijele gaćice. Tako je određena i prva i sadašnja klupska boja.
Kvalifikacionu utakmicu za upis u Zagrebački nogometni podsavez klub je odigrao s "Viktorijom" koja je već i prije prvog svjetskog rata u svojim redovima imala najbolje igraće u Sušaku.
Prvu utakmicu izvan Sušaka "Orijent" je igrao 25.06.1922 u Gospiću, gdje je pobijedio tamošnjeg "Građanskog" s 8:1. U prvoj momčadi "Orijenta" igrali su stolar Slavko Pilepić, mesar Pere Spicijerić, lučki radnik Francele Malovac, ličilac Drago Marač, lučki radnik Pepo Dolušić, bravar Roko Ladišić i drugi.
U klubu se tada okupljala u prvom redu radnička, a kasnije i đačka omladina. Troškove putovanja u to vrijeme snosili su sami igraći, kao i troškove prehrane, a redovito su se vozili kamionom ili vlakom. U Čakovec se naprimjer polazilo kamionom iz Sušaka u subotu navećer, a u nedjelju se igrala utakmica. Bila su to putovanja karakteristična po samoprijegoru i lišavanju igrača, kod kojih nije postojao nikakav komfor, a putovalo se u Križevce, Bjelovar, Sisak, Zagreb, Karlovac, Varaždin, Čakovec, Ljubljanu, Maribor, pa u Italiju - u Gradišku, Trst, Monfalcone, Udine itd
Pekar Ivan Maračić zainteresirao se 1920. godine za teren na kome se i danas nalazi igralište na Krimeji. Najprije se igralo na gimnazijskom trgu u Sušaku, na Kantridi, na tzv Brajdi u Martinščici (pod kamenolom) i neko vrijeme preko puta sadašnjeg igrališta na Krimeji.
Vlasnik neravnog zemljišta na Krimeji (s nagibnom razlikom od 1,5m između sjeveroistočnog i zapadnog dijela) na kojem je bila zasađena loza, a djelomićno uređeni vrtovi, bio je Blečić. Sedamdeset i četiri akcionera čiji je predsjednik bio mesar Rikardo Lukež, otkupilo je po 4000 lira akcije u ukupnom iznosu od 296 000 lira, pa se prišlo niveliranju i uređenju igrališta. Stalno su radila četiri čovjeka. Danju bi razgrtali i ravnali materijal, što bi ga dobrovoljnim radom, uglavnom prethodnih večeri, nanijeli članovi i prijatelji kluba. To je bio jedini način kojim se moglo doći do igrališta. Oruđe, tračnice i vagoneti za prijevoz materijala bili su "Orijentu " dani na upotrebu besplatno. Prvi kupci akcija bili obrtnici Ivan Godina, Nino Maračić, Rikardo Lukež i Marijan Matešić.
Kasnije su akcije otkupili vinarski trgovac Viktor hreljanović i klub "Orijent. Klub je naknadno prodao Hreljanoviću svoje akcije, pa je ovaj postao jedinim vlasnikom terena. Otvorenje igrališta obavljeno je 20.05.1923. uz veliku svečanost uz gostovanje zagrebačkog "Hrvatskog akadamskog sportskog kluba" (HAŠK), koji je tom priliko pobijedio "Orijenta" s 1:0
Preneseno iz knjige "POLA STOLJEĆA "ORIJENTA" 1919-1969"
"SPOMEN KNJIGA ZNP-A" 1919-1929. DONOSI:
Športski klub "Orijent"-Sušak. Pored JŠK " Viktorije" na Sušaku koji je postojao i prije rata, 1918-1919 godine osnovan je i športski klub "Orijent" Već 1919 godine klub prestaje sa svakim djelovanjem jer su talijanske vlasti te godine na Sušaku branile svako športsko djelovanje. Tek polovicom 1921 godine mogao je klub opet da nastavi sa svojim radom, pa već naredne godine gradi svoje vlastito igralište koje dovršuje u godini 1923 zaslugom Maračić Ivana, Ladišić Roka i ostalih sušačkih sportaša.
Kad je "Viktorija" raspustila svoju nogometnu sekciju, a klubovi se "Frankopan i "Slavija" raziđoše, ostao je " Orijent" jedini klub koji je gajio nogomet na Sušaku. Kao takav odigrao je priličan broj internacionalnih utakmica sa obližnjim riječkim klubovima u kojim je susretima u većini slučajeva ostao pobjednikom. U godini 1923 odnosi prelazni pokal bankovnih činovnika na Sušaku, a malo zatim tuće prvaka Rijeke sa 2:1 na terenu SC "Gloria" (Rijeka)
PRENESENO IZ KNJIGE "POLA STOLJEĆA " ORIJENTA" 1919-1969"
|